Odma' san ubra' da pripuna si grinte
i rodija se nije jo èovik za tebe...
jer si mi rekla da ostavin te finte
i da ne èinin vie cukuna o' sebe...
I ronjala si da ivot pisma nije,
da ne more se ivit' od same arije,
sve dokle nisan osladija ti grije,
dok srce nisan baci' ti drito prid noge...
Jubav lipa, jubav slipa,
sriæa je i pokora,
al' nima uta i nima guta
kad ti srce ne piva...
Odma' san ubra' da bila bi mi spoa,
da tilu ti je misto u mojoj postelji,
ma ne da guta, ka' prava dipetoa
i srcu svome ne da da s menon poludi...
al' Bog je tija da pusti se od kraja
kad smo se ono stisli na ladnoj promaji...
i kad smo proli kroz sama vrata raja,
ni sitila se nisi da smo siromaji...
Goran Karan - Kad Ti Srce Ne Piva Lyrics
Goran Karan - Kad Ti Srce Ne Piva Lyrics
We currently do not have these lyrics.
If you would like to submit them, please use the form below.
We currently do not have these lyrics.
If you would like to submit them, please use the form below.
Odma' san ubra' da pripuna si grinte
i rodija se nije jo èovik za tebe...
jer si mi rekla da ostavin te finte
i da ne èinin vie cukuna o' sebe...
I ronjala si da ivot pisma nije,
da ne more se ivit' od same arije,
sve dokle nisan osladija ti grije,
dok srce nisan baci' ti drito prid noge...
Jubav lipa, jubav slipa,
sriæa je i pokora,
al' nima uta i nima guta
kad ti srce ne piva...
Odma' san ubra' da bila bi mi spoa,
da tilu ti je misto u mojoj postelji,
ma ne da guta, ka' prava dipetoa
i srcu svome ne da da s menon poludi...
al' Bog je tija da pusti se od kraja
kad smo se ono stisli na ladnoj promaji...
i kad smo proli kroz sama vrata raja,
ni sitila se nisi da smo siromaji...
i rodija se nije jo èovik za tebe...
jer si mi rekla da ostavin te finte
i da ne èinin vie cukuna o' sebe...
I ronjala si da ivot pisma nije,
da ne more se ivit' od same arije,
sve dokle nisan osladija ti grije,
dok srce nisan baci' ti drito prid noge...
Jubav lipa, jubav slipa,
sriæa je i pokora,
al' nima uta i nima guta
kad ti srce ne piva...
Odma' san ubra' da bila bi mi spoa,
da tilu ti je misto u mojoj postelji,
ma ne da guta, ka' prava dipetoa
i srcu svome ne da da s menon poludi...
al' Bog je tija da pusti se od kraja
kad smo se ono stisli na ladnoj promaji...
i kad smo proli kroz sama vrata raja,
ni sitila se nisi da smo siromaji...